وَٱلتِّينِ وَٱلزَّيْتُونِ﴿١﴾
Tako mi smokve i masline,
وَطُورِ سِينِينَ﴿٢﴾
i Sinajske gore,
وَهَٰذَا ٱلْبَلَدِ ٱلْأَمِينِ﴿٣﴾
i grada ovog, sigurnog –
لَقَدْ خَلَقْنَا ٱلْإِنسَٰنَ فِىٓ أَحْسَنِ تَقْوِيمٍ﴿٤﴾
Mi čovjeka stvaramo u skladu najljepšem,
ثُمَّ رَدَدْنَٰهُ أَسْفَلَ سَٰفِلِينَ﴿٥﴾
zatim ćemo ga u najnakazniji lik vratiti,
إِلَّا ٱلَّذِينَ ءَامَنُوا۟ وَعَمِلُوا۟ ٱلصَّٰلِحَٰتِ فَلَهُمْ أَجْرٌ غَيْرُ مَمْنُونٍ﴿٦﴾
samo ne one koji budu vjerovali i dobra djela činili, njih čeka nagrada neprekidna.
فَمَا يُكَذِّبُكَ بَعْدُ بِٱلدِّينِ﴿٧﴾
Pa šta te onda navodi da poričeš onaj svijet –
أَلَيْسَ ٱللَّهُ بِأَحْكَمِ ٱلْحَٰكِمِينَ﴿٨﴾
zar Allah nije sudija najpravedniji?!