وَٱلْعَٰدِيَٰتِ ضَبْحًا﴿١﴾
Tako mi onih koji dahćući jure,
فَٱلْمُورِيَٰتِ قَدْحًا﴿٢﴾
pa varnice vrcaju,
فَٱلْمُغِيرَٰتِ صُبْحًا﴿٣﴾
i zorom napadaju,
فَأَثَرْنَ بِهِۦ نَقْعًا﴿٤﴾
i dižu tada prašinu
فَوَسَطْنَ بِهِۦ جَمْعًا﴿٥﴾
pa u njoj u gomilu upadaju –
إِنَّ ٱلْإِنسَٰنَ لِرَبِّهِۦ لَكَنُودٌ﴿٦﴾
čovjek je, zaista, Gospodaru svome nezahvalan
وَإِنَّهُۥ عَلَىٰ ذَٰلِكَ لَشَهِيدٌ﴿٧﴾
i sam je on toga, doista, svjestan,
وَإِنَّهُۥ لِحُبِّ ٱلْخَيْرِ لَشَدِيدٌ﴿٨﴾
i on je, zato što voli bogatstvo – radiša.
أَفَلَا يَعْلَمُ إِذَا بُعْثِرَ مَا فِى ٱلْقُبُورِ﴿٩﴾
A zar on ne zna da će, kada budu oživljeni oni koji su u grobovima
- صفحة ٦٠٠
وَحُصِّلَ مَا فِى ٱلصُّدُورِ﴿١٠﴾
i kada iziđe na vidjelo ono što je u srcima,
إِنَّ رَبَّهُم بِهِمْ يَوْمَئِذٍ لَّخَبِيرٌۢ﴿١١﴾
Gospodar njihov toga Dana, sigurno, sve znati o njima?