وَٱلشَّمْسِ وَضُحَىٰهَا﴿١﴾
Tako Mi Sunca i svjetla njegova,
وَٱلْقَمَرِ إِذَا تَلَىٰهَا﴿٢﴾
i Mjeseca kada ga prati,
وَٱلنَّهَارِ إِذَا جَلَّىٰهَا﴿٣﴾
i dana kada ga vidljivim učini,
وَٱلَّيْلِ إِذَا يَغْشَىٰهَا﴿٤﴾
i noći kada ga zakloni,
وَٱلسَّمَآءِ وَمَا بَنَىٰهَا﴿٥﴾
i neba i Onoga koji ga sazda,
وَٱلْأَرْضِ وَمَا طَحَىٰهَا﴿٦﴾
i Zemlje i Onoga koji je ravnom učini,
وَنَفْسٍ وَمَا سَوَّىٰهَا﴿٧﴾
i duše i Onoga koji je stvori
فَأَلْهَمَهَا فُجُورَهَا وَتَقْوَىٰهَا﴿٨﴾
pa joj put dobra i put zla shvatljivim učini,
قَدْ أَفْلَحَ مَن زَكَّىٰهَا﴿٩﴾
uspjeće samo onaj ko je očisti,
وَقَدْ خَابَ مَن دَسَّىٰهَا﴿١٠﴾
a biće izgubljen onaj ko je na stranputicu odvodi!
كَذَّبَتْ ثَمُودُ بِطَغْوَىٰهَآ﴿١١﴾
Semud je zbog obijesti svoje poricao:
إِذِ ٱنۢبَعَثَ أَشْقَىٰهَا﴿١٢﴾
kad se jedan nesretnik između njih podigao,
فَقَالَ لَهُمْ رَسُولُ ٱللَّهِ نَاقَةَ ٱللَّهِ وَسُقْيَٰهَا﴿١٣﴾
Allahov poslanik im je doviknuo: "Brinite se o Allahovoj kamili i vremenu kad treba da pije!",
فَكَذَّبُوهُ فَعَقَرُوهَا فَدَمْدَمَ عَلَيْهِمْ رَبُّهُم بِذَنۢبِهِمْ فَسَوَّىٰهَا﴿١٤﴾
ali mu oni nisu povjerovali, već su je zaklali – i Gospodar njihov ih je zbog grijeha njihovih uništio i do posljednjeg istrijebio,
وَلَا يَخَافُ عُقْبَٰهَا﴿١٥﴾
i ne strahujući zbog toga od odgovornosti.